Ivan Ribar – kratka biografija

Ljubica Vlahović

Dr Ivan Ribar rođen je 21. januara 1881. u Vukmaniću, kod Karlovca. Studirao je pravo u Beču, Pragu i Zagrebu. Pripadao je hrvatskoj naprednoj omladini, a 1906. godine bio je jedan od osnivača Hrvatske napredne demokratske stranke koja se borila za narodno jedinstvo Hrvata i Srba i bila članica Hrvatsko-srpske koalicije. Doktorirao je pravo 1909. godine u Zagrebu.

Za vreme Prvog svetskog rata mobilisan je u austrougarsku vojsku. Od 1915. ponovo učestvuje u radu Hrvatskog sabora, a oktobra 1918. u stvaranju Narodnog veća Slovenaca, Hrvata i Srba.

Nakon formiranja Kraljevine SHS učestvuje sa ostalim članovima Hrvatsko-srpske koalicije u stvaranju Demokratske stranke. Godine 1919. izabran je za potpredsednika Privremenog narodnog predsedništva (PNP). Nakon izbora za Ustavotvornu skupštinu izabran je za njenog predsednika. Tu funkciju obavlja do donošenja Vidovdanskog ustava 1921. a potom je predsednik Narodne skupštine sve do oktobra 1922.

Kralj Aleksandar okružen članovima Vlade i predsedništvom Narodne skupštine polaže na svečanoj sednici Narodne skupštine zakletvu na Ustav, Beograd, 6. 11. 1921. Dr Ribar je poslednji desno od kralja, frontalno okrenut ka fotografu. (fotograf: Milan Savić)

 

Od 1923. godine porodica Ribar živi u Beogradu, prvo u Fabrici šećera na Čukarici, a kasnije u Francuskoj ulici. Osim u politici, dr Ivan Ribar bio je aktivan u radu društvenih organizacija: bio je član Sokolskog saveza Jugoslavije, kao i član uprave i predsednik društva „Soko I”. 

Nakon uvođenja šestojanuarske diktature januara 1929. pa sve do 1941. pred Državnim sudom za zaštitu države Ivan Ribar je branio desetine optuženih komunista, među kojima su bili Svetozar Vukmanović, Ivan Milutinović, Moša Pijade, Vladimir Bakarić, ali i njegov stariji sin Ivo Lola Ribar.

 

Porodica Ribar na letovanju tridesetih godina 20. veka. Krajnje desno se nalaze Ivo Lola Ribar i Jurica Ribar, sinovi Antonije i Ivana Ribara (sa šeširom).

 

Nakon parlamentarnih izbora 1935. godine kada je vladina lista osvojila 82%, a udružena opozicija 18% glasova, Ivan Ribar predlaže da se osnuje Narodni front, po ugledu na onaj u Francuskoj i zajedno s kolegama advokatima počinje agitaciju po Srbiji za osnivanje Narodnog fronta slobode, na koju vodi i starijeg sina Ivu Lolu, studenta prve godine Pravnog fakulteta. 

Dr Ribar je nakon početka Drugog svetskog rata u Jugoslaviji bio mobilisan, a posle kapitulacije se vraća u Beograd u kojem se neko vreme skriva od okupatorskih snaga po ilegalnim stanovima. Jula 1942. godine napušta Beograd i pridružuje se Narodnooslobodilačkom pokretu na Kordunu. 

 

Ivan Ribar u pokretu s Vrhovnim štabom, 1943. (foto: Žorž Skrigin)

 

S Mošom Pijade, Ivanom Milutinovićem, Veselinom Maslešom i Ivom Lolom radi na pripremanju Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ). 

Ivan Ribar je izgubio oba sina u Drugom svetskom ratu: Jurica je poginuo 3. oktobra, a Ivo Lola 27. novembra 1943. Ivan Ribar predsedava Drugim zasedanjem AVNOJ-a 29. i 30. novembra 1943. godine. Na ovom zasedanju doneta je odluka o stvaranju Nove Jugoslavije, a Vladi Kraljevine Jugoslavije u egzilu i kralju Petru II Karađorđeviću je zabranjen povratak u zemlju do završetka rata. 

 

Ivan Ribar u Jajcu, u vreme održavanja Drugog zasedanja AVNOJ-a, novembar 1943. (foto: Žorž Skrigin)

 

U leto 1944. dr Ribar učestvuje na Visu u pregovorima s predstavnicima Vlade Kraljevine Jugoslavije u egzilu. Tokom tog boravka dobija vest da je u Sremu ubijena njegova supruga Antonija Ribar. 

 

Ivan Ribar na Visu, jesen 1944. (foto: Tanjug)

 

Kao predsednik Privremene narodne skupštine 29. novembra 1945. otvorio je konstitutivnu sednicu Ustavotvorne skupštine, na kojoj je usvojena Deklaracija o proglašenju Federativne Narodne Republike Jugoslavije, čime je ukinuta monarhija i proglašena republika. Na sednici Ustavotvorne skupštine 1. decembra 1945. izabrano je Predsedništvo Ustavotvorne skupštine, na čelu sa Ivanom Ribarom. Ustav FNRJ usvojen je 31. januara 1946, a Predsedništvo Ustavotvorne skupštine preimenovano je u Prezidijum Narodne skupštine FNRJ, koji je bio kolektivni šef države. Na čelu Prezidijuma je bio dr Ivan Ribar sve do ukidanja Prezidijuma 1953. godine, kada je uvedena funkcija predsednika Republike, na koju je izabran Josip Broz Tito.

Do 1953. dr Ivan Ribar je bio šef države, i kao takav obavljao niz protokolarnih dužnosti: dodeljivao je odlikovanja, primao akreditive diplomatskih predstavnika stranih država, primao zvanične posete…

 

Ivan Ribar, predsednik AVNOJ-a, predaje odlikovanja članovima Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije, Beograd, 1. 3. 1945. (foto: Tanjug)

 

Ivan Ribar, predsednik AVNOJ-a, predaje odlikovanje Ficroju Meklejnu, Beograd, 11. 3. 1945. (foto: Tanjug)

 

Ivan Ribar, predsednik AVNOJ-a, predaje odlikovanja majkama palih narodnih heroja, Beograd, 24. 5. 1945. (foto: Isak Koen/Tanjug)

 

Prijem pionira kod Ivana Ribara, predsednika AVNOJ-a, Beograd, 4. 6. 1945. (foto: Isak Koen/Tanjug)

Ivan Ribar, predsednik Privremene narodne skupštine, predaje orden narodnog heroja Aleksandru Rankoviću, Beograd, 6. 10. 1945. (foto: Petar Obradović/Tanjug)

Ivan Ribar, predsednik Privremene narodne skupštine, glasa na izborima za Ustavotvornu skupštinu, Beograd, 11. 11. 1945.

Prijem članova Prezidijuma Narodne skupštine FNRJ kod predsednika Tita, nakon okončanja njihovog mandata, 2. 3. 1953. (foto-arhiv J.B. Tita)

 

Nakon ukidanja Prezidijuma Narodne skupštine FNRJ, Ivan Ribar se penzionisao u svojoj 72. godini, ali je ostao aktivan u političkom životu nove države sve do svog 80. rođendana. Preminuo je u Zagrebu 2. februara 1968, a prema poslednjoj želji posmrtni ostaci Ivana Ribara kremirani su na Novom groblju u Beogradu, a urna s pepelom je položena pored groba Vladimira Nazora na zagrebačkom groblju Mirogoj.

 

Ivan Ribar kao penzioner, 50-te godine 20. veka (foto: Stevan Kragujević)

 

U Republici Srbiji njegovo ime nose ulice u Beogradu, Vranju, Novom Sadu i Užicu, a po njemu se zvala i Gimnazija u Karlovcu od 1968. do 1990. godine. 

U rodnoj kući Ivana Ribara u Vukmaniću kraj Karlovca je do devedesetih godina 20. veka bio Muzej porodice Ribar.

 

* Sve fotografije su deo fonda Muzeja Jugoslavije.

Povodom 25 godina Muzeja Jugoslavije

Predistorija: Osnova za razumevanje Muzeja Jugoslavije

Na oblikovanje evropskog tipa muzeja uticale su brojne prakse i koncepti sakupljanja, čuvanja i upotrebe predmeta.

Muzejska laboratorija

Otvoreno istraživanje i preispitivanje jugoslovenskog nasleđa

Muzej Jugoslavije te poziva #OSTANIUMUZEYU